Zbirka

Koncentracijski logori: Jasenovac

Koncentracijski logori – mjesta masovnoga zatočenja domaćega ili stranoga civilnog stanovništva (katkad i vojnika) u izoliranim većim ograđenim prostorima. Otvaranjem i održavanjem koncentracijskih logora totalitarni ili ratni/vojni režimi obračunavaju se s političkim protivnicima. Kriteriji zatočivanja mogu biti individualni, ali češće obuhvaćaju cijele kategorije stanovništva (masovni politički, nacionalni, vjerski i rasni progoni), a razlozi mogu biti državna sigurnost, gospodarsko iskorištavanje, kazna te zastrašivanje ostaloga stanovništva. Za razliku od zatvorâ, u koje osuđeni dolaze na temelju pojedinačnih (osobnih) sudskih presuda i na određeno vrijeme, uz zakonom propisan postupak, u koncentracijski logor smještaju se zatočenici uglavnom na temelju pripadnosti određenoj skupini, a po izvanrednom ovlaštenju policijskih, vojnih i drugih izvršnih organa vlasti, i to na neodređeno vrijeme.[1]

Ne treba ulaziti previše u znanstvena i lingvistička obrazloženja značenja ovih dviju riječi, iako se i od samog opisa jasno vidi grozota za koju su ti objekti bili namijenjeni, ali ovo gornje obrazloženje ne može ni približno prikazati grozote koje su prošli svi nesretnici koji su se u njima našli. Koncentracijski logori najveća su kriminalna i nehumana ostavština iz Drugog svjetskog rata. Prvi puta su posebno napravljeni objekti, nastambe i tomu slično kojima je jedina funkcija bila sprovođenje genocida nad pripadnicima cijelih naroda, rasa, vjernika, političkih protivnika itd. koji nisu odgovarali režimima tadašnje Europe, s opravdanjem „purifikacije“  gena „superiornih ljudi i rase“.
Brojevi žrtava tih najokrutnijih i najzloćudnijih oblika ljudske zlobe broje se u milijunima, a točan broj se vjerojatno nikad neće saznati. Nažalost, na teritoriju NDH je postojao velik broj takvih logora, a ustaške vlasti su bile toliko „predane ostvarenju ciljeva čišćenja manje vrijednih“ da su metode mučenja i ubijanja zarobljenika sablažnjavale čak i najokrutnije nacističke zločince, što je nažalost najveća mrlja u novijoj hrvatskoj povijesti. Cilj virtualnog Muzeja antifašističke baštine je da dokumentiranim izvorima poput fotografija, video zapisa, dokumenata i slično pokaže svu okrutnost kojoj je tadašnje stanovništvo Hrvatske bilo izloženo u logorima Jasenovac, Danica, Kampor, Stara Gradiška, Jastrebarsko itd., jer dokumentirani izvori nikad ne zaboravljaju, a na nama je da na tim greškama učimo kako se zločini poput onih sprovedenih u koncentracijskim logorima nikada ne bi ponovili.

[1] https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=32708

Foto galerija